Roditelji nas najčešće pitaju s koliko godina dijete može krenuti na šah. Odgovor koji dajemo uvijek je isti: dob je manje važna od nekoliko vještina koje dijete već ima ili ih upravo razvija.
Prvi znak je pažnja. Ako dijete može petnaestak do dvadeset minuta sjediti uz slagalicu, knjigu ili društvenu igru, spremno je za sat od 45 minuta u kojem se izmjenjuju priča, igra i pokret.
Drugi znak je razumijevanje pravila. Dijete koje u igrama „Čovječe, ne ljuti se” ili domino prihvaća da postoje pravila koja vrijede za sve, brzo će naučiti kako se kreću figure.
Treći je odnos prema porazu. Ne očekujemo da petogodišnjak gubi s osmijehom, ali šah je odličan način da to nauči — kod nas se svaka partija završava rukovanjem i rečenicom „hvala na partiji”.
Četvrti i peti znak su znatiželja i strpljenje roditelja. Djeca najbolje napreduju kada kod kuće imaju nekoga s kim mogu odigrati partiju, makar i bez pravog znanja. Ako niste sigurni, dovedite dijete na besplatni probni sat — trener će vam iskreno reći je li pravi trenutak.